Mirko Glišić je rođen 06.08.1949. godine u srednjovekovnom mestu Županjevcu kod Kalenića
od oca Miloša i majke Stanije. Posle završenog prvog razreda sa familijom, roditeljima i braćom Miladinom i Slobodanom seli se u Kragujevac. Osnovnu školu ”Moma Stanojlović” i građevinsko tehničku završava u Kragujevcu, studira na uagrebačkom sveučilištu u Subotici, a zatim se zapošljava u preduzeću za puteve ”Srbija put” u Kragujevcu ali ljubav prema muzici je prevagnula…
Počinje kao tekstopisac u grupi ”Smak” (Crna dama, Šumadijski blues, Ljudi nije fer, Satelit, Daire i druge). da bi kasnije kao akustični gitarista počeo samostalno da komponuje na svoje ali i na tuđe tekstove. Najpoznatija mu je rok kompozicija ”Amsterdam” u izvođenju Slađane Milošević.
Ali ljubav prema folk muzici je konstantno u njemu, tako da bezbolno i lako prešao na taj umetnički teren. Početkom osamdeseth posle par kompozicija za manje poznate pevače, kao i tekstova, ključno je bilo poznanstvo sa Miroljubom Aranđelovićem Kemišem gde zapravo i počinje pravi uspon sa pesmama ”Nevera moja” (Vesna Zmijanac) i ”Kako mama kaže” (Snežana Đurišić). Iza toga u kontinuitetu radi (i danas naravno) niz od blizu 1000 kompozicija i tekstova za naše najpopularnije interpretatore ali i za početnike.

Otvorio je i školu lepog folk pevanja koja sadrži 10 lekcija (disanje, vibrato, trileri, dinamika, dikcija, , melodijske vežbe itd.) tako da popravlja interpretaciju preko 50 % kao i psihofizičko stanje pevača i potpuna priprema pevača za izlazak na ”Estradu”.
Član je skupštine SOKOJ-a gde se zalaže za pravedniji odnos prema autorima od strane društva kao i korisnika autorskih dela. Veliki je protivnik plagiranja tuđih pesama (krađe) i bori se za očuvanje autentičnosti naše muzike.
Snimao je u studijima (Engleska, Nemačka, Španija) ali najviše u Beogradu i Kragujevcu (Orange, Audio Dizajn, kod Bobana Prodanovića, Bambina itd.)
Aranžeri i šefovi orkestara su lako sarađivali sa njim, navešćemo neke: Miroljub Aranđelović Kemiš, Boban Prodanović, Mikica Marković, Zoran Đorđević Sanduče, Bambino, Zoran Linenberger, Dobrica Andrić, Slobodan Lekić, Srba Mišković, Miša Stojićević, Bora Dugić, Ljubiša Pavlović, Miša Mijatović, Dragan Stojković Bosanac, Branimir Đokić, Zoran Tirnanić, Novica Nikolić Patalo, Slavko Mitrović Cale, Miško Živanović, Tomica Miljić, Dragan Knežević, Enes Mavrić i drugi…
Osvojio je veliki broj nagrada na festivalima, evo nekih:
- Ilidža 1988 – Vera Nešić (Vreme briše tragove) II nagrada publike
- Šumadijski sabor 1990 – Radiša Urošević (Selo moje moja dedovino) na tekst Grade Jovanovića II nagrada publike
- Folk maraton RTB 1992 – Radiša Urošević (Živela Srbija), najlepša pesma o Srbiji
- Moravski biseri 1993 – Vera Nešić (Subota veče) Bronzani biser
- Moravski biseri 1994 – Rade Bikinjac (Ako odeš nosi sve) Srebrni biser
- Šumadijski sabor 1995 – Savo Radusinović (Što ti sad nije pravo) na tekst Zorana Petkovića, Zlatni sabor
- Mlava peva 1995 – Ljuba Lukić (U mom selu) II nagrada publike
- Mlava peva 1996 – Ljuba Lukić (Za selo me duša veže) na tekst Siniše N. Zlatni sabor
- Moravski biseri 1999 – Nemoguće vruće (Jelena) Srebrni biser
- Moravski biseri 2000 – Ljuba Lukić (Ne vredi da legnem rano) Srebrni sabor i dr.
Veoma je zahvalan svim saradnicima što Xanax Online Without Membership je uspeo tako veliki broj numera da realizuje, bez njih to Xanax Online Without Membership ne bi bilo moguće, kaže, i to bez većih trzavica i svađa. Poziva mlade na saradnju i za sebe kaže da prelazi u ”Omladinske trenere” jer kaže da mu je sad najslađe kad vidi kako neko posle saradnje s njim kreće ka vrhu…
I pored toga što je radeći obišao ”Pola sveta” nije napuštao svoj Kragujevac (samo privremeno). Kaže da je sve kompozicije uradio upravo u Kragujevcu. I dalje obilazi sa svojim saradnikom i drugom Radišom Urpševićem razna ”Folk dešavanja” i ništa mu po tom pitanju na pada teško. Životni moto mu je: ”PRVO ČOVEK PA UMETNIK”.
Oženjen je Svetlanom , ima dve ćerke Aleksandru i Bojanu. Saška ima muža Nešu a Mirko unuku Sofiju i unuka Mihajla koje voli najviše na svetu. Voli normalan običan život i prezire ”ludilo” i lažni sjaj a što se tiče pravljenja novih pesama ne misli da popušta. Nikako…

poznato mije sve gore napisano o mome prezimenjaku Glisicu ,volijo bih da ga licno upoznam i da malo procaskam o dobroj pesmi ai da vidim Kragujevac gde sam sluzio vojsku daleke 67.Unapred zahvalan!